Avantura zvana – More! :)

admin

Pričam sa susjedom o moru. Idemo li na more? Ili ipak ne? Ova godina je nekako teška i to more je stvarno luksuz. No unatoč svemu što nam je palo na glavu i ramena kao i svim roditeljima u Hrvatskoj(znamo da nije lako biti roditelj u našoj državi), svakako ćemo se potruditi da odemo zbog Luke.

heading_100645-shutterstock723703931

Prošle godine nismo išli, Luka je tad imao osam mjeseci i moram priznati da me je dosta bilo strah mora i svega što povlači za sobom, a povlači dosta toga..Npr. kako naći apartman koji uz povoljnu cijenu nudi i optimalno dobar smještaj, da Luka ima mjesta, pa onda da apartman ima i terasu i dvorište, jer Luka neće biti cijelo vrijeme u kući, pa da ima klimu, pa da nam je blizu more. Pa onda, nisam bila za da se ide na neki dugi put, jer me bilo strah kako će Luka podnijeti putovanje. Nisam htjela na otok, jer kako ćemo tamo kod doktora ako se slučajno nešto dogodi.

O svemu sam razmišljala i stalno imala neke lude „šta ako“ pitalice. Susjeda je to ljeto išla na more, doduše njena curica je tada već imala više od godinu dana, auto im je bio krcat sa stvarima, ali doslovno krcat. Ostala sam zaprepaštena koliko stvari stane u jedan auto i razmišljala o tome koliko je sve to pretjerano.

Ove godine se iskreno veselim moru i jedva čekam onaj prvi Lukin sjaj u očima kad ugleda ogromnu površinu vode. Zanima me njegova reakcija. Luka se toliko voli kupati, da ga jedva nagovorim da iz kade ide van..Znači, na moru će vjerojatno biti plača i izvlačenja iz vode. Sebi sam obećala da ću se malo više opustiti i probati nekako ležernije pristupiti operaciji „more“. Dakle bez neke velike histerije, iako me i dalje muče sitnice poput kad krenuti na more?

Neke mame savjetuju da krenemo navečer u Lukino vrijeme spavanja, pa ga samo prebacimo na krevet u apartman kad dođemo, neke pak savjetuju da idemo rano ujutro, tako da do podneva dođemo, dok još nije vruće..Velika je to stavka, do sad nas je bilo dvoje i nama nikada puno nije trebalo, nije nam bilo bitno niti gdje ćemo spavati, niti gdje i što ćemo jesti, niti kad ćemo na put krenuti. Sve se to promjenilo… Sad nas je troje i ipak je taj mali slatkiš važniji od svega, i ipak je sve podređeno njemu. On diktira pravila.. I da , definitivno se veselim što će mi auto biti pun Lukinih stvari, što od odjeće, što od igračaka. Čak se veselim i tome što ću sigurno reći kako mu nije sve to trebalo.

MaMa Dolores

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>