Balada o dojenju :)

admin

Istraživajući u trudnoći počela sam se pripremati za ulogu majke, ponajviše me zanimalo dojenje.

heading_090102-shutterstock864798371

Čitala sam puno, raspitivala se isto tako i o iskustvu mojih najbližijih prijateljica, moje ujne i svih mama koju se bile voljne sa mnom podijeliti informacije. Informacija je bilo svakakvih i pozitivnih i negativnih na temu dojenja. Svaka mama je imala neko svoje riješenje, nekima jednostavno dojenje nije išlo, nekima se nije svidjelo, a neke su dojile jako dugo i bile suočene sa raznoraznim preprekama..

Ja, tada trudnica, čvrsto sam odlučila kako je najbolje što mogu svom djetetu pružiti jest majčino mlijeko i da ću ustrajati u dojenju ma kako god to išlo. Bila sam uvjerena kako neću imati nikakvih prepreka, a i nisam baš najbolje ni razumjela na kakve uopće prepreke možeš naići. Nekako mi se dojenje činilo kao najprirodniji oblik hranjenja u kojem ništa niti ne može krenuti po zlu.

Stvarnost je naravno bila sasvim drugačija. U bolnici prvi dan, Luka je samo spavao, bio je izmučen još od poroda, a i to nešto malo što je posisao ga je izmučilo, pa bi odmah nastavio dalje spavati..Drugi dan je slijedio kaos, nikako nije mogao uloviti dojku, plakao je jadan izmučen pokušajima, a meni se znoj cijedio niz leđa..Nisam znala kako da mu pomognem, stalno sam zvala medicinsko osoblje da mi pomogne ga staviti na prsa, da se konačno najede. Medicinska sestra bi ga stavila meni na prsa, on bi malo posisao, nakon dvije minute zaspao bi, pa bi tražio opet, pa smo se mučili desetak minuta da se namjestimo i tako je to išlo u krug.

Postala sam isfrustrirana pokušajima u kojima nikako ne uspijevam nahraniti Luku, dojke su mi se napunile mlijekom, ali isto tako su mi i postale bolne, bradavice su mi bile izgrižene. Ukratko od onog mog sna u kojem sam odlučila da ću dojiti i da neću imati nikakvih problema, nije ostalo ništa… Apsolutno ništa. Luku su nadohranjivali u bolnici, jer je plakao, dojiti mi ga je bilo užasno teško, nikako se nismo uspjeli uskladiti, rezultat toga je bio i Lukin pad kilaže.

Pedijatri su odlučili da bi bilo najbolje da ga se važe prije svakog podoja i nakon svakog podoja. Psihički mi je to jako teško palo, suprugu sam plakala i plakala na telefon. I tako me u bolnici izmedju svih ostalih zvala i moja ujna, kojoj sam se isto požalila na apsolutno sve što nam se događa, i naravno da sam prolijala sve suze svijeta, čudim se da me uopće razumijela što joj govorim. Ona mi je smireno rekla;“ Draga, ma to ti je tako u bolnici, kad dođete doma sve će to sjesti na svoje mjesto. Teško je, ali isto tako budi svjesna da se dojenje uči metodom pokušaja i pogrešaka.“.. Ipak me umirila i jedva sam čekala da odemo doma iz te bolnice i da se pošteno upoznamo..Ma to će sigurno profunkcionirati, mislila sam.

Došao je dan kad smo i otišli kući, naravno da smo kupili dudu, ali uzeli smo i silikonske šeširiće. Objavila sam rat dojenju. Prilikom slijedećih podoja, stavljala sam silikonske šeširiće. Luka ih je prihvatio, iako su nam podoji trajali i trajali, nekada čak i po 40 min… Moj slatkiš se nije dao…Čim bi  zaplakao prvo sam ga stavljala na prsa, a onda smo gledali sve ostalo. U tom periodu sam zaključila da mi je najbolje da uopće ne zakopčavam košulju, jer je Luka vječito bio na prsima. Naravno da sam nailazila i na komentare da nek mu kupim hranu i nek mu složim bočicu, da čim je toliko često na prsima da je zasigurno gladan i da moje mlijeko ne zadovoljava njegove potrebe.

Prošao je prvi mjesec, lagano sam počela micati silikonske šeširiće i postupno smo se vratili na dojenje bez pomoćnih sredstava. Za to vrijeme moje bradavice su se oporavile i bile spremne za drugu rundu pokušaja. Cijeli taj mjesec sam bila u brizi dali Luka napreduje, opsesivno sam mjerila koliko je mokrih pelena u danu, i gledala sam robicu i mjerila koliko je brojeva preskočio.

Prvi posjet pedijatru za mene je bio znak da smo se uskladili i da smo profunkcionirali na obostrano zadovoljstvo. Luka je dobio 1800g.. U takvom tonu smo nastavili i sljedećih 3 mjeseca, tako da je Luka težio već 8600g..E, onda su slijedili komentari da je Luka predebeo i da ga trebam stavljati na dijetu i smanjivati mu podoje.Najbolje svaka 4 sata…Naravno da nisam to htjela slušati, a drage buduće dojilje nemojte ni vi. Naime, dijete koje je dojeno isključivo na zahtjev u roku 3 mjeseca udvostruči svoju porođajnu težinu.

Moje preporuke su da ih niti ne dojite po nekom rasporedu od svaka 4 sata, nego isključivo kada bebica to traži, jer postoje skokovi u razvoju u kojima bebice traže da se što češće stavljaju na prsa kako bi si navukle više mlijeka. Naš početak je bio izuzetno težak, na momente frustrirajuć, htjela sam odustati milijun puta, a da ne spominjem da je bilo dana kada nisam uspjela zube oprati… Svaka sekunda borbe da nam dojenje bude uspješno je vrijedila, dojenje nas je dodatno povezalo, učvrstilo..To naše vrijeme smo pretvorili u još veću ljubav, igrali smo se, smijali i mazili. To radimo i danas…Luka ima 19 mjeseci i dalje dojimo… I dalje se hranimo hormonima ljubavi, jer dojenje je upravo to..Ljubav…

MaMa Dolores

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>