Basna o poslodavcu i radniku bez plaće

Categories:Blog, Gitin BLog
admin

Dragi poslodavče, moje ime nije bitno. Ja sam radnica, jedna od mnogih, a u mojoj se “tvornici” za tebe proizvodi dnevno, tjedno, mjesečno i godišnje. Nebitno je proizvodim li avione, cigle ili stihove – bitno je da radim i kada sam na bolovanjima, na godišnjim odmorima, nedjeljom i praznicima. O prekovremenima da ni ne govorim, tko to još broji.

heading_110504-shutterstock1076063421

Radim na svom primarnom poslu, ali budući da mi ta plaća ne pokriva životne potrebe, radim i za tebe, na crno. Na crno zbog toga što bi, kao i mnogi prije tebe, pobjegao glavom bez obzira na sam spomen ugovora. Opće je poznato da su poslodavci u Hrvatskoj pred prijetnjom ugovora plahi i brzonogi kao gazele pred lovcima u crnoj Africi. Nije da nisam probala drukčije – nisam šutila, prijavljivala sam, pisala i tražila, ali inspekcije u ovoj zemlji su kao lukave lije, nanjuše šušku s druge strane pa šmugnu u svoju rupu i više se nikada ne jave. Kao u basni.

Nego, zašto ti pišem – zato što sam u ovih 10-ak godina radnog staža naučila da te samo jedna stvar može uplašiti više od ugovora. Zahtjev za isplatom honorara, naravno. E, onda si sposoban na svakakve majmunarije: glumiti bolest, glumiti neimaštinu, kriviti mene što te stalno gnjavim, uvjeravati me da sam sama kriva jer se moram više truditi, proklinjati neke svoje boktepitaj koje dužnike, plakati nad svojom sudbinom… I ne javljati se na telefon i mail. To znam da ti je omiljeno, iako su mi se mobitel i računalo samo koji dan unatrag žarili od tvojih silnih poziva i mailova, iako sam ti morala biti dostupna 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, iako sam morala uvijek iznova slušati o tvojim fantastičnim idejama i planovima, o pravilima i usavršavanjima i edukacijama i programima i formulama za uspjeh

E moj poslodavče, koliko takvih fantastičnih priča sam dosad čula… Nekad davno još sam se njima zanosila, znaš. Sada ti samo kažem „bravo“, da ti jadnom ne ubijem snove, odradim posao, a onda kad dođe vrijeme za naplatu, u prazno vrtim tvoj broj i šaljem ti srcedrapajuće mailove. Sve skrušeno i pokorno, s grižnjom savjesti i izrazom lica kao one nesretne australske pande, jer znam da je „situacija teška“, „kriza je“, „nema se sad, ali bit će uskoro“ i „da imam, dao bih ti“. Da je babi ona stvar, bila bi dida, znaš?

Nego, probala sam i ja to reći HEP-u, banci, ViK-u i drugima sličnima, ali kad smo već u basna modeu, moram ti reći da su oni više kao tigrovi. Neće ustuknuti lako, radije će me pojesti. Dosta je stresno to sve skupa. Zato mi je reproduktivni sustav malo nastradao, karpalni tunel me u jednoj fazi učinio poluinvalidom, a moji živci su sve tanji i tanji.

Vidiš, sve je to bilo još ok dok nije bilo Male Kme. Ničeg se ne bojim toliko koliko njenih suznih očiju kada nešto želi, a ja joj to ne mogu priuštiti. Pomisao da bi ona jednom mogla biti gladna ili žedna jer mi ti nisi isplatio honorar budi u meni lavicu. Nemoj se ljutiti, to ti je onaj životinjski majčinski nagon da štiti svoje mlado, znaš. Mala Kme je još uvijek premala da skuži ovu Rvacku džunglu, njoj ti je sve to još jako zabavno. Ali o ovakvima poput mene bi trebao razmisliti. O trgovacima, majstorima, škveranima, kuharima, konobarima, učiteljima, ekomonistima… O radnicima, majkama i očevima svih vrsta. Ima nas na tisuće u ovoj našoj zemljici, nas koji ne dobivamo plaće i honorare, a radimo kao crvi u željezu da bi svojoj djeci osigurali egzistenciju. Neki od nas rade i za državne firme, s ugovorima i kolektivnim ugovorima i kakvimgodhoćeš ugovorima ili bez njih, sve ti je to isto sranje.

Znaš, džungla je opasno mjesto, a crvi su ti koji na kraju uvijek progutaju i najveće beštije, čak i veće od tebe. Hajde, razmisli malo o tome, hoćeš? I ISPLATI MI MOJ HONORAR, molim te. Zaradila sam ga pošteno, radeći i noću, dok mi je dijete kurilo s 40 temperature, dok sam padala s nogu, dok sam odrađivala i druga dva posla. ISPLATI MI MOJ HONORAR. Hvala unaprijed.

MaMa Martina

One Comment

  1. Rahela
    November 26, 2015 at 8:52 am

    Jako dobro, Nema se što dodati. Dok sam živjela na zapadu, vidjeh kako to tamo funkcionira. Ne isplati li poslodavac plaću, platit će toliku kaznu da više nikad neće otvoriti firmu. Eto, kod nas na Balkanu je to nažalost dozvoljeno. Naravno, nitko se nije sjetio, niti smatra bitnim da se promijeni Zakon i da se zaštiti radnike. Strašno, no to je naša zbilja.

    Rahela

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>