heading_090503-shutterstock477158021

Mama, zašto ljudi ne pričaju?

To pitanje mi je danas ispalio moj četverogodišnjak na putu iz vrtića. Znači, uhodana shema svaki dan, ujutro doručak, spremanje, tramvaj, vrtić, pusa, trk na posao, 17:00h jednom rukom zaključavam ured, drugom gasim komp, trećom hvatam kaput i torbu, jurim u vrtić, da ne ostane zadnji u dežurstvu – ždere me kad se to dogodi….

heading_100225-shutterstock245744651

Pušačice, popušite…

Ne smatram se konfliktnom osobom. Ne volim ulaziti u otvorene sukobe niti soliti ljudima pamet. Neka svatko sa svojim životom radi što hoće, dok god to ne škodi nekome drugome. Ali kad zbog nečije gluposti netko drugi pati, onda se pretvaram u opaku ženturaču koja ima potrebu nekome svu kosu s glave počupati. Recimo kao…

heading_110421-shutterstock527589941

Torba koja život znači!

Kako to I biva u svijetu većine mama, svome dijetetu želimo osigurati što je moguće više – svega. Od osnovnih potreba kao što su hrana I piće/mlijeko, do toga da djetetu bude toplo/da mu nije zima I na koncu da mu je ugodno. To čini malu piramidu potreba za moju Princezicu. E sad, rođenjem djeteta…

heading_090118-shutterstock1193827691

Ima jedna Mia, narasla joj krila

Ima jedna mala Mia. Prelijepih očiju, osmjeha koji pomiče planine, snage veće od života. S majkom lavicom, koja je okretala svemire za svoju djevojčicu. Najprije je bila palčić, a onda je Mia dobila krila pa je postala anđeo. Mia i ja nikada se nismo dotaknule, zagrlile ni poljubile, njena mama ni ne zna da ja…

Priča, češkanje…i uz malo sreće – laku noć!

San svake mame je da dijete samo zaspe i da, po mogućnosti, spava u svojoj sobi…do jutra! Ovo je bio i moj san, do prije tri mjeseca. San je postao stvarnost, a da sam znala kako ću do te stvarnosti lako doći, napravila bih to i ranije… Moj je mali gospodin, naime, jako volio tijekom…

Toyota Verso, obiteljski transformer!

– Kakav auto voziš? – Crveni! – Ma ne, nisam na to mislio. – Aha, pa da, zapravo je metalik crveni. Sa srebrnim onim, kako se zove, na kotačima, i velikim retrovizorom tako da si mogu popravit’ frizuru i naslonom za ruku da mogu lakirat’ nokte kad zapnem u gužvi. I stavljat’ status na fejsu…

Kinderbet vs. veliki krevet

Jako dobro se sjećam i nikada neću zaboraviti dijeljenje kreveta sa svojim malcem kada je krenulo puzanje. Do dijeljenja kreveta došlo je ustvari spontano. Nismo to htjeli, iako nema ništa ljepše nego ujutro prvo vidjeti to slatko lice kako diše pored vas. Do otprilike 10.mjeseca života moj je malac sam zaspao svaku večer uz pomoć…

Sve se mijenja – pa što?:)

Kažu da se dolaskom djeteta sve mijenja. E da, govore to s razlogom. Sada mi je jasno. Ali kao i sve, dok ne iskusiš, ne znaš. Ne možeš znati. A kada konačno iskusiš, nekada obične stvari postaju luksuz. Spavanje vikendom do 10, tihe i mirne večeri, odlasci na putovanja, kave s prijateljicom kada mi se…

Pakiranje i ostale radosti :)

Od kad znam za sebe, ne volim se pakirati…ne znam zašto, ali ne volim. Ipak, ima mi nešto još gore od pakiranja…raspakirati se kada se vratim. Uf…to me baš ne ide. Ponijeti ovo ili ono? Hoće li biti hladno, kiša…hoće li se dijete svaki dan upiškiti u gaće ili ipak neće? Koliko onda robe njemu…

heading_120513-shutterstock1183347881

Mama ipak zna najbolje! :)

Kad sam bila klinka, mislila sam da moja mama zna sve. Činilo se kao da ima sve odgovore, ali baš sve. I da to čini s lakoćom. Kada bi imala neki problem, mama je bila tu i riješila ga. Kada me trebalo štititi od nekoga ili nečega, mama je bila tu i štitila me. Kada…