Dirljivo pismo jednog tate: Svim majkama, hvala! Znao sam sve, a nisam znao ništa

Martina Milotic

Kristijan Janušić prošloga je tjedna po prvi put postao otac, a ta golema promjena u životima njega i njegove odabranice toliko ga je ganula da je napisao pismo zahvale svim majkama. Pismo je u samo nekoliko dana obišlo Hrvatsku, a od tada njemu, malenoj Korini i mami Ani ne prestaju stizati čestitke i najljepše želje.

U pismu će se naći mnogi predani očevi, ali i žene koje imaju sreće imati supruge poput njega. Kristijan je, naravno, bio u rađaoni kada je Korina stigla na svijet, a kako će sve skupa izgledalo prenosimo s njegovog bloga:

“I plakat ćeš, obećajem, jer saznat ćeš što je ljubav, za koga dišeš i zašto živiš.” KJ

Uvjeravali su me da je to nešto najljepše na svijetu i da je taj događaj nešto što dosad još nisam doživio i osjetio. Rekli su mi da se ne brinem i da će sve biti u redu. Ana i ja smo slušali razne priče i ispovijesti trudnica, mama i roditelja općenito. Pa zanimalo nas je sve, a ja sam želio znati što to Anu čeka i što sve moram JA napraviti kako bih joj pomogao i kako bih se najbolje pripremio za taj dan. Eh, da sam znao. Bio sam siguran da znam, jer pričali su mi i stotine priča uvjerilo me da sam spreman i da znam sve, ali nisam znao ništa.

Ok priznajem, emotivac sam i plakao sam na onoj početnoj sceni crtića “Up” kao i na nekoliko scena crtića“Lilo & Stich” ili “Čudovišta iz ormara”. Ali te suze nekako dođu brzo i kratko traju, a crtić zaboraviš – do ponovnog gledanja i ponovnog sušenja očiju i laganja Ani da me “opet” muči alergija ili smrdljivi Martin koji leti naokolo. I moji roditelji su takvi, a ja sam njhova kopija i hvala Bogu na tome.

Ali zašto je bitno jesam li ja emotivan ili ne i tko su MOJI mama i tata? Pa bitno je, jer i oni su proživjeli sve što sam ja tek počeo, sve što je moja Ana proživjela prije nekoliko dana i sve što dosad nisam znao niti cijenio koliko sam zaista i trebao. O kako se to promijenilo.


I samo da znate, ovo nije post mladim roditeljima sa savjetima što i kako, to se nikako ne bih usudio. Ovo je samo jedno veliko hvala Ani, ona je ljubav mog života, a ja, iako sam znao što je hrabrost, novu lekciju od nje naučio sam u subotu 26.09.2015. Bio je to najstrašniji, najiščekivaniji i najdivniji dan mog života i ona je imala glavnu ulogu, a cijeli film nam je umjesto završne špice poklonio kćer. Korina je novi dio mog srca, kopija Ane i mene i naše malo čudo.

I naravno, ja znam da i vi isto tako volite svoje dijete. Znam da nisam jedini koji voli najjače i koji voli toliko jako da je to ponekad neizdrživo i neopisivo. Samo sam to želio reći naglas, jer mi je drago da sam i ja postao dio tog tima.

Svim ženama koje imaju dijete ili ga pokušavaju začeti poručujem da ih cijenim, razumijem i čujem. A mojoj mami imam nešto za reći: “Divim ti se i samo molim Boga da ću i ja biti kao ti i kao tata, jer samo ću onda znati da sam uspio i da sam na dobrom putu. Hvala ti što si unatoč nepodnošljivoj boli izdržala do kraja i mene donijela na ovaj svijet. Jer nije ovaj svijet blago, to ste vi i život koji ste mi ti i tata dali i cijenim što ste kroz ljubav stvorili moje divne sestre i mene. I oprostite mi i ti i tata svaku ružnu riječ, jer ništa od toga nisam mislio, ja samo nisam znao, ali uvijek vas volim najjače i to se nikada neće promijeniti”. 

Moj su izbor ljubav i vjera

Ana i Korina mi se iz bolnice vraćaju za vikend i ovi dani bez njih postaju mi nepodnošljivi. Ali strpljiv sam ja i nikada ne dobijem sve odmah, ali uvijek dobijem sve. To je moja životna priča koju sam prihvatio i koju ne bih mijenjao nizašto. Anu i Korinu posjećujem svaki dan – pa ove dane samo to i čekam, a Korini sam jučer šapnuo najčvršće obećanje ikad: “I uvijek ću te držati za tu divnu ručicu i biti tvoj superheroj i zaštitnik, obećajem. Najvažnija si, voljena, vrijedna i prekrasna i naša si mala Biškulica.”

A svima vama koji čekate svoju ljubav ili je tek planirate, nemojte se uopće bojati, pa to je najljepše putovanje ikad, to vam obećajem. Trudnoća počinje s poljupcem i riječima “Volim te”, a bol će proći iste sekunde kad će vaša ljubav osjetiti mamina prsa i tatin dah. I budući tate, budite uz svoju ljubav na porodu. I ako dosad niste plakali, ja vam obećajem, plakat ćete suzama pravednika i čovjeka koji voli. Ja? Dok je porod trajao bio sam uz Anu, pričao sam joj ono što je trebala čuti i držao sam je za ruku. Puno sam lagao, ali to su one dobre laži – drugačije i nije moglo biti. Kad je Ana rodila, bol je prestala, Korina na njoj zaspala, a ja sam se slomio – od suza, ljubavi, sreće i još jače vjere. Svojim curama poklanjam cijeli svijet.

I kako je mene Snježana naučila prije 15 godina, ako vas ikada bude strah, samo zatvorite oči i u sebi potiho recite: “Moj su izbor ljubavi i vjera”. Jer to je onda vaš odabir, vaše pravo i zacrtani put.

Ja nisam znao, ali sada znam. I nakon 9 mjeseci briga, radosti, straha, ljubavi i suza, reći ću vam još ovo:“Jer taj je tren u potpunosti uklonio svaku brigu, na lice stavio najveći osmijeh ikad i moj je život dobio još veće značenje. Ana je moja heroina, zauvijek, a Korina me naučila da je totalno fer biti zaljubljen u dvije cure u isto vrijeme.”

Blog je zaključio fotografijom svoje male obitelji i simpatičnim pozdravom: Pusa od nas 3!

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>