Kako pronaći trenutak za sebe!

admin

Kada sam posljednji puta bila u kinu nije mi se teško prisjetiti. Bilo je to u prosincu prošle godine. Najdraži i ja pogledali smo novog Bonda i poslje toga popili cugu u bircu. Osjećali smo se kao klinci pušteni s lanca i uživali smo u svakom trenutku.

heading_090118-shutterstock1193827691

U kino smo otišli zahvaljujući mojoj mami koja je doputovala kako bi godišnji odmor provela sa unukom. No, da mi netko nudi milijun dolara – nema ni teoretske šanse da se prisjetim kada smo prije toga zadnji put bili zajedno u kinu, ili kazalištu, ili bilo gdje. Suprug i ja, nažalost, samo u iznimnim situacijama imamo pomoć roditelja. Jedni su već stariji i žive na drugom kraju grada, a drugi žive na drugom kraju Hrvatske i do mirovine trebaju guliti još dobrih petnaest godina.

Nije problem u druženju kao takvom, jer ja se družim sa svojim curkama i on sa svojim dečkima. On će uvijek ostati doma, ako ja imam babinjak, kao i ja ako on ide na cugu s frendovima, ali zajednički izlasci…e to su već organizacijski izazovi na razini koordinacije godišnjeg summita Ujedinjenih naroda. Moramo događaj najaviti svekrvi, ona mora s dva busa i tramvajem između doći k nama, što znači da ili mora prespavati kod nas ili je suprug mora voziti doslovce na drugi kraj Zagreba usred noći. Tako se naše zajedničke trenutke uglavnom provdimo kod kuće. Da se razumijemo, ja nisam nikad bila osoba od nekih velikih izlazaka i zapravo obožavam kućna druženja i često nam dolaze prijatelji, ali… Voljela bih da si barem jednom svaki mjesec možemo bez organizacijske drame priuštiti vrijeme za nas dvoje, za kino, romantičnu šetnju po Štrosu, večeru u nekom novom restoranu.

A trenuci za sebe? Tu sam jako kreativna u shvaćanju što je to vrijeme za mene. Tako su trenuci za mene postali jako rastezljiv pojam u koji spadaju – pauza na poslu koju provedem neobvezno surfajući po netu ili tako da skočim do prvog šoping centra pogledati nove kolekcije, slobodnih pola sata između dva sastanka u centru koje iskoristim za švrljanje po mojim omiljenim trgovinama (knjižarama), solo večer na kauču kad suprug radi do kasno, i tako… Nekada bih si uzela čitav dan za sebe koji bi izgledao tako da bih obišla sve trgovine u centru, popila jednu kavu sama uz čitanje svih novina i priloga, pa druga s frendicom, pa na ručak s drugom frendicom…

Zato zavidim svakome tko ima roditelje na raspolaganju za čuvanje mališana. Kad u blizini nema baka i djedova mogućnost da ukradeš pola sata za sebe ili izlazak u dvoje ponekad je ravna dobitku na lutriji. Srećom, ponekad se i to dogodi, pa sljedeći tjedan napokon idemo u kazalište! :)

P.S. Ako baka bude mogla pričuvati našu curu…

MaMa Nina

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>