Laka ti noć, malena moja. Mirno spavaj, dragi Aylane

admin

Malena moja, usnula si. Gledam te kako spavaš, ruku opuštenih uz tvoje maleno tijelo, malko svinutih nožica, nosića zaronjenog u mekani jastuk. Baš kao što je neki dan na jednoj pješčanoj plaži u Turskoj ležao jedan dječačić samo par mjeseci stariji od tebe.

Ti ćeš se, malena moja, sutra probuditi grintava i ljuta na zoru kao svako jutro, prije nego vidiš mamu i pospano se nasmiješiš.

Maleni Aylan neće. I ta činjenica, i ta slika njegovog malenog, zauvijek usnulog tijela, bila je top tema ovoga tjedna. Nema tko nije napisao koji redak o njemu, a svi koji imamo srce imali smo ga u mislima dok smo svoju dječicu stavljali na spavanje. Nema roditelja koji u njemu nije vidio svoju usnulu bebu, koliko god ona godina imala, i nema kojega nije steglo oko srca.

Dok ti, malena moja, odrasteš, maleni Sirijac Aylan i njegov petogodišnji braco, kao i njihova mama, bit će već toliko stara vijest da će se spominjati samo na neke daleke obljetnice. Kao što je svijet ovih dana gledao slike davno spržene djece iz Hirošime i Nagasakija, kao što se Hrvati svake godine na jedan bijedan dan sjete djevojčice u plavom kaputiću.

Dok ti, malena moja, odrasteš, još će mnoga djeca, sada nerođena, lijegati na odar sa svojim najdražim medvjedićem, umjesto u svoj krevetac. Pokrit će ih zemljica umjesto tople dekice. Bit će takvih slika još puno, previše.

Još ih više neće nikada ostati u kolektivnom sjećanju, još više ih nikada neće biti ni objavljeno, još više ih neće biti niti snimljeno. Svijet je prepun tragedija. Kad kažem prepun, to i mislim.

Mama ti je novinarka, to znaš i sama. Kroz ruke mi svaki dan prođe na desetke slika i vijesti o mrtvoj djeci, daleko više nego većini ljudi. Prošli mjesec osamnaestomjesečna beba je spaljena u požaru podmetnutom jer je bila „krive“ vjere. Danas je petogodišnja djevojčica poginula jer je tata nije vezao u autu. Jučer je more na jednu obalu izbacilo majušna tijela još nekoliko izbjeglica čiji roditelji su ih stavili u čamce, nadajući se osigurati im sigurnije odrastanje negdje gdje nema ratova. Jedna od njih imala je točkastu plavu haljinicu, baš kao i ti.

Malena moja, ratova ima uvijek. Ne pitaj me zašto, nikada mi to nije bilo jasno. Dok ti odrasteš, ako budemo imali sreće pa nas ne zakače, ovi će proći i doći će neki novi. Ovu dječicu vjerojatno nećeš naći ni ako se ozbiljno baciš na pretraživanje interneta. Već pola sata nakon objave, oni su bili stara vijest. Već su se ljudi dovoljno zgražali jučer, pa ne mogu dva dana za redom šerati tragedije, mislit će im društvo da su u depri.

Ili je urednik možda stavio loš naslov pa vijest nikoga nije zanimala. „18-mjesečna beba poginula u podmetnutom požaru u Palestini“ – ta je vijest, malena moja, bila toliko slabo čitana da je sama nestala s naslovnice nakon pet minuta. Jedno dijete manje-više, tamo gdje ih pogibaju stotine iz tjedna u tjedan. Pogledaj ovo, ako uspiješ: Galerija za one koji se pitaju zasto izbjeglice ne ostanu doma

Mediji su moćni i brutalni. Ljudi još i više. Pamćenje im je kratko, suosjećanje promjenjivo. I Hrvatska je bila u ratu, a jedan dobar dio Hrvata sada ne bi primio izbjeglicu pod krov. Dovoljno se dobro rata sjećamo da još mrzimo neprijatelja, ali hitra nas amnezija lovi kada je u pitanju pomoć prijatelju.

Pokušat ću te naučiti kako da s razumijevanjem čitaš novine, da imaš svoje mišljenje i da nikada ne kažeš „ja tu ništa ne mogu učiniti“. Previše ljudi ovih dana čitaju vijesti bez razumijevanja, uvjereni u neke svoje teorije (zavjere). Ima ih koji su uvjereni da i mene plaća tamo neki prljavi džihadist da objavljujem srcedrapajuće priče pa da on na račun humanosti, među djecom ubaci svoje samoubojice. Ili su pak uvjereni da sam jednostavno glupa i ne vidim kako „tamo neki“ imaju veliki plan za islamizaciju Europe.

Većina je sigurna da su bespomoćni bilo što promijeniti. Srećom, ima i onih drugih, koji su shvatili da njihov život nije samo njihov, i da je njihovo vrijeme toliko vrijednije koliko su ga korisno upotrijebili. Ima ih, srećom, još uvijek mnogo.

Čitaj, slušaj, gledaj: nemoj zatvarati oči pred tragedijama. NIKAD nemoj okrenuti leđa. Što god ti govorili, za što god te optuživali. Ne daj da te zbune granice, vjere i boje kože, čovjek je uvijek čovjek.  Svi smo krvavi pod kožom, svi jednako dolazimo na svijet i odlazimo s njega. SVE drugo je izmišljotina.

Kada si na nekoga ljuta, bojiš ga se ili ga ne razumiješ, samo ga zamisli kao maleno dijete. SVI smo jednom bili bespomoćne, slatke bebe.

Kada se budeš osjećala bespomoćno, učini ono što možeš. UVIJEK možeš učiniti nešto, ne daj da te uvjere u suprotno. Ako si frizerka, možeš besplatno oprati kosu nekome siromašnome. Ako si učiteljica, možeš nekome davati besplatne instrukcije. Ako si sportašica, možeš pomoći nekome tko nema uvjete za napredovanje. Ako si domaćica, možeš nekome pripremiti večeru, ili mu oprati prljavu robu.  Ako radiš u pekari, možeš spremiti kruh za nekoga. Ako si direktorica, možeš nekome dati posao… UVIJEK možeš učiniti nešto, a kada bi svi činili nešto dobro, ne bi bilo ni upola toliko patnje u svijetu, to je barem jednostavna filozofija.

Malena moja, gledam te kako spavaš, maštam o tome kako ćeš odrasti i pitam se kako da te pripremim za ovaj svijet. Neću te lagati i bojati ti ga u ružičasto zato što si dijete. Razočarat ćeš se, plakati i bolit će te milijun puta. Nadam se da ću imati tu privilegiju biti svaki taj put tu za tebe. Nadam se da ću te vidjeti kako postaješ osoba koja ne zatvara oči pred strahotama, nego osoba koja čini dobro.

Ne vjeruj im kad kažu da jedna osoba ne može promijeniti svijet. Ti možeš, baš kao i svatko drugi. Počni od sebe i nemoj stati. Nadam se da ću ti biti primjer u tome.

Malena moja, mirno sanjaj. Ratova i tuge uvijek će biti, ali i divnih ljudi.

Aylane, laka ti zemljica maleni. Hvala ti što si na trenutak pokrenuo svijet.

MaMa Martina

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>