Mama, zašto ljudi ne pričaju?

admin

To pitanje mi je danas ispalio moj četverogodišnjak na putu iz vrtića. Znači, uhodana shema svaki dan, ujutro doručak, spremanje, tramvaj, vrtić, pusa, trk na posao, 17:00h jednom rukom zaključavam ured, drugom gasim komp, trećom hvatam kaput i torbu, jurim u vrtić, da ne ostane zadnji u dežurstvu – ždere me kad se to dogodi.

heading_090503-shutterstock477158021

Ovaj dan nije bio ni po čemu drugom drugačiji. U vrtiću vidim obavijest da moramo donijeti 2-3 krumpira i vrećicu kukuruza kokičara….ouuukej, neću pitati, samo ću donijeti. Kliknula fotku mobom, jer ću u suprotnom zaboraviti. Kupim klinca u sobi dežurstva (zvuči tako bolnički) i pokret.
Inače, nas dvoje imamo običaj pričati putem do tramvaja kakav je tko imao dan, jesmo se naradili..i danas isto trkeljamo, kao frendovi na kavi.
“Mama, bio sam vani danas, igrali smo se u dvorištu, pa smo odmarali, a za ručak smo imali juhu s povrćem i tijesto….”“Wooow! Super! Ajd da se ti i ja malo mijenjamo, ti idi na mamin posao, a ja ću na tvoj.” -“Ne mooožeeeš!! To je samo za djecuuu!”
Okej, smijeh i šetnja i onda….-“Mama, zašto ljudi ne pričaju?”

Stala sam i pogledala ga, on je gledao mene svojim velikim plavim očima u stilu “No, čekam odgovor, ti uvijek znaš odgovor” Pogledala sam oko sebe i vidjela hrpu zombija…ljudi koji su zakucani u svoje mobitele, sa slušalicama u ušima…neki su hodali u paru, i tipkali na mob. Nitko nije pričao. Primjetila sam da smo u jednom trenu na sred ulice on i ja jedini koji komuniciramo. On je i dalje stajao i gledao u mene, ja sam samo ispalila “Ne znam, ljubavi” Jer stvarno ne znam…zašto ljudi ne pričaju.

Nastavili smo hodati on je nastavio “Ja ne bih da mi prestanemo pričati.” Znate li onaj tupi osjećaj kad se pitaš “Zašto, pobogu tako brzo rasteš? Zašto primjećuješ ono što odrasli ne primjećuju?”
“Nećemo mi prestati razgovarati, što ti je? Pa znaš da ja uvijek imam nešto za reći i pitati! Ja sam mama!”
Nasmijao se onako slatko i rekao “Da, znam!”

Još uvijek sam pod dojmom moći njegove observacije i pitam se što me još čeka. Nevjerojatno je da me jedno tako malo biće učinilo toliko jakom i istovremeno toliko slabom. Vidjet ćemo što će reći o komunikaciji kad uđe u pubertet.

MaMa Melita

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>