More i morske radosti

Categories:Anin Blog
Tags:, , , , ,
admin

Nisam neki ljubitelj ljeta, vrućine, gužve i svega što ide s tim. Živim na moru, a opet plaža mi je taman toliko daleko da do nje moram autom. Sve mi je to nekako išlo na živce, pogotovo što sam dosad svako ljeto radila u svakakvim smjenama, vikende i blagdane i samo mi je još nakon cijelog dana gužve na poslu falilo otići u gužvu na plažu, ne naći mjesto za parking, ne naći mjesto za ručnik i platiti kuglu sladoleda sedam kuna.

heading_100645-shutterstock723703931

Ali…. Kad dobijete dijete koje ne da obožava more, nego je lud za njim, što vam preostaje nego zaboraviti svoje sanjarenje o izležavanju na kauču nakon posla i krenuti u avanturu zvanu „plaža“.

Moj dvoipolgodišnjak kao da je osjetio da ljeto dolazi. Šetali smo uz more gotovo svaki dan, a on je svaki dan uredno pitao dali je more toplo i kad ćemo se moći kupati. Nisu pomogli turisti koji su se kupali dok sam ja još bila u čarapama. I kako objasniti djetetu da je more još hladno i da moramo pričekati neko vrijeme. Nikako….

Napokon, došao je i taj dan. Rekla sam mu da idemo na plažu a njegovoj sreći nije bilo kraja. Bilo je zabavno gledati ga kako juri po stanu i traži rekvizite za more, kupaće gaće i ručnike. Sam je sve trpao u torbu, bez reda i smisla, ali zaista je uživao u tome.

Prvo ljeto kupali smo se kad je bio beba, imao je osam mjeseci. Imala sam osjećaj da nam je prtljažnik premali za sve igračke; one za napuhavanje, plastične kantice, ribice, lopatice… A njega zapravo sve to skupa nije pretjerano zanimalo. Vrijeme provedeno na plaži nikad nije bilo duže od sat vremena, nismo mogli cijelo vrijeme biti s njim u moru, a u hladu sa igračkama nije mu bilo zabavno.

Prošlo ljeto počeli smo se kupati sa malenim prijateljima. To je bio potpuni kaos. Mame pokušavaju pričati, djeca bježe uokolo, neki žele u duboko, neki ne žele u more, svi žele istu igračku, kaos, kaos… Ali tada mu je more postalo jako drago. Dok nije bježao, baš je uživao u brčkanju i igranju. Već pred kraj ljeta mi mame smo se mogle malo opustiti a djeca su bila zadovoljnija i mirnija.

I tako krenuli mi na prvo ovogodišnje kupanje. Već u kući morala sam mu navući rukavice za plivanje. Pa ih u auto sjedalici ponovo skidati jer mu nisam mogla zavezati pojas i naravno, opet ih na plaži stavljati…

Stigli smo i ja sam krenula vaditi stvari iz torbe, a on je odmah, bez ikakvog straha potrčao u more i naravno od brzine pao i zaronio. Ja brzo za njim a on kašlje, curi nos, pljuca i smije se. Odahnula sam. Ali ipak shvatio je to kao nekakvo upozorenje da mora biti pažljiviji.

Iduća dva sta nisam ga mogla izvući iz mora. Nikako! Plivao je, tražio školjkice, igrao se i zaista uživao. Uživala sam i ja promatrajući ga i čudila se kako ga ne trebam ništa upozoravati, ljutiti se ili slično.

To je to. Moje dijete ima svoju najdražu „igračku“ – MORE. Jedva čekam ponovno otići na plažu s njim.

Mama Ana

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>