O radu od kuće, bebinim šmrkljima i torti u frižideru

Ana Pejic

Beba ne mora u jaslice, ja ne moram u gradsku gužvu, lijepo ću uštedjeti na gorivu, biti s Malom Kme cijeli dan i još k tome zarađivati! Zar nije rad od kuće savršen? Pa, hmmmm… Je. Osim kad nije.

Otkad su se telefoni “opametili” a računala postala neophodno sredstvo rada, sve je veći broj radnika koji svoj posao obavljaju iz udobnosti svoga doma. Posrećilo se ovih dana tako i meni, a kad se euforija u glavi stišala, shvatila sam da će to biti test svih mojih organizacijskih sposobnosti. Već prvi dan bilo mi je jasno da od sistema “istovremeno brinem za dijete i radim” neće biti ništa. To jest, to mi je postalo jasno već nakon prvih sat vremena tijekom kojih se Mala Kme uporno nastojala popeti po mojoj nozi, a ja sam pak uporno pokušavala napisati tekst. Iskristaliziralo se do kraja kada je napunila pelenu, i čarape i hlačice također, a potom bila strašno gladna. I žedna. I bilo joj je dosadno, jer mama se bavi tu nekim tipkanjem umjesto njome. Dakle, ništa od “istovremeno brinem za dijete i radim” teorije.

2

Te večeri, preciznije u sitne noćne sate kad je Mala Kme napokon zaspala a ja se napokon stigla uloviti posla, dala sam si truda i išla pitati Sveznajući Gugl za savjet. A Gugl mudar kakav je, odmah mi je dao par dobrih savjeta. Ukratko, evo što je rekao:
Za početak, organizirajte radni kutak. Neka to ne bude računalo na kojem djeca poslijepodne igraju igrice, jer vrlo skoro vaši službeni dokumenti mogli bi dobiti neželjene ukrase u vidu dječjih umjetničkih djela, ostataka čokolade ili pak šifri za eliminiranje neprijatelja u onoj igrici na koju se navukao vaš zakoniti. Vaš radni stol mora biti i ostati vaš. Samo vaš. (Jesam! Ali Mala Kme i onako ne može do stola a ni čokoladu još nije probala, pa straha od navedenog zapravo i nije bilo.)

Odredite radno vrijeme. I pridržavajte ga se, kako zbog kolega i poslovnih partnera koji će tako znati kada mogu računati na vas, tako i zbog ostalih ukućana kojima morate jasno dati do znanja da vas tada “nema” kod kuće. I zato vas ne mogu doći pitati da im pronađete izgubljenu čarapu, složite sendvič ili da ih spasite od onog gigantskog skakavca koji se naselio u dnevnoj sobi. (Hmmm, da… Zasad se nekako svima čini da ništa ne radim dok sjedim za kompjuterom, pa bi baš tada malo čavrljali, družili se, igrali…)

Djecu upišite u vrtić, angažirajte tetu čuvalicu ili baka-servis. Zbog izgubljenih čarapa, sendviča koje treba napraviti, za slučaj invazije skakavaca i ostalih pošasti. Ako si možete priuštiti fleksibilno radno vrijeme, možete si naravno priuštiti i opušteno dojenje ili uspavljivanje bebe, no nemojte ni pokušavati istovremeno brinuti o obitelji i poslu. Dan će proći u trenu, posao će ostati neobavljen, a vi ćete završiti s nekoliko novih sijedih vlasi na tjemenu.
(Jesam! Odnosno, pokušala sam, ali Mala Kme je prvi dan vrtića zaradila virozu i ostala kod kuće. Sljedeći zadatak: naći pouzdanu tetu čuvalicu za dane kada je Mala Kme bubana.)

Osigurajte vrijeme bez djece u blizini. Ako će baka ili teta čuvalica djecu čuvati u vašem domu, dogovorite se da bar dio vremena provedu u parku, igraonici ili šetnji. U slučaju lošeg vremena unaprijed istražite gdje se nalazi najbliža čitaonica ili miran kafić sa dobrim Wi-Fi signalom. Ne želite s klijentima ili šefom dogovarati poslove dok vaš mališan u pozadini testira svoje glasovne sposobnosti (i mamin prag tolerancije). (Zasad se oslanjam na vrtić, ali ovo s kafićem se čini kao dobra ideja… Čim nabavim laptop, jer bi me vjerojatno malo čudno gledali da se s kućnim kompom pojavim u bircu i naručim kavu. Vjerojatno bi mi donijeli lozu.)

Odjenite se kao da odlazite na posao. Naravno, to ne znači da morate jutro provesti sjedeći u štiklama usred spavaće sobe, no bilo bi dobro da se ipak izvučete iz pidžame ili stare trenirke. U poslovnoj odjeći (ili barem trapericama i čistoj majici) vrlo vjerojatno ćete imati više samopouzdanja nego u kućnom ogrtaču sa tragovima šmrklja oko vrata. Uredite se zbog sebe. (Ma daaaaa, ja se uvijek uređujem zbog sebe. Nikako zbog one uredske fufe koja mi nikad nije nabijala komplekse u svojim desetcentimetarskim štiklama. Ni zbog muža koji se ipak nije zaljubio u u gnijezdo na mojoj glavi, koliko god tvrdio suprotno.)

Recite pa-pa. Iako odlazite u drugu prostoriju a ne u drugi dio grada, uvedite rutinu pozdravljanja kako bi bilo jasno kada mama ide raditi, a kada samo provjerava situaciju na društvenim mrežama. Učinite isto čak i ako se vaš radni kutak i dječja igraonica nalaze u istoj prostoriji: zatvorite barem imaginarna vrata, oslonite se na osobu koja nastavlja brinuti o djetetu i koncentrirajte se na posao. (Evo čak sam i zalupila imaginarnim vratima, ali moje dijete izgleda ima nadnaravne sposobnosti pa svejedno prolazi kroz njih! Čudo neviđeno. Valjda se neće i iz vrtića teleportirati.)

Odolite iskušenjima. Sjeli ste za radni stol i primjetili da se na njemu nakupila prašina. Žedni ste. Nešto biste prigrizli. Opet ste žedni. Možda da uključite perilicu rublja. Ili složite onu hrpu ručnika. Ili… Sve navedeno može i mora pričekati da završite s poslom. Što bi vaš šef rekao da se usred radnog vremena bavite ručnicima? Osim ako niste pralja, naravno. Ali u tom slučaju male su šanse da ćete posao obavljati od kuće. (Za prašinu i robu nema straha, ali sad sam se sjetila da imamo torte u frižideru… Možda samo zalogaj…)

Super su savjeti, sve u svemu. Sad još samo moram natjerati Malu Kme da prestane brisati nos u moju nogavicu. Javim kako mi ide.

MaMa Martina

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>