Pakiranje i ostale radosti :)

admin

Od kad znam za sebe, ne volim se pakirati…ne znam zašto, ali ne volim. :) Ipak, ima mi nešto još gore od pakiranja…raspakirati se kada se vratim. Uf…to me baš ne ide.

Ponijeti ovo ili ono? Hoće li biti hladno, kiša…hoće li se dijete svaki dan upiškiti u gaće ili ipak neće? Koliko onda robe njemu treba? A koliko meni? Hm…koferi i gepek su ograničeni. Neće stati baš sve…ajoj, zaboravljam na crveni autić i romobil koji voli voziti i već je izrazio želju da spomenuti također vide more…jao meni…netko će ostati zakinut! :) (vjerojatno ja i moje cipele koje će šetati samo Zagrebom). Ne, čekaj…cipele moraju ići…biti će mi na krilu ako treba, ali idu sa mnom. Nema veze što će možda ostati u vrećici u kojoj su doputovale :)

Ne znam imate li i vi ovakve i slične probleme…ja imam svaki put od kada sam mama. Svi moraju biti zadovoljni, nikome ništa ne smije faliti. I uvijek ja to nekako uspijem ugurati u auto…ali sam onda tri sata stisnuta ko sardina na zadnjem sjedalu pokraj sjedalice u kojoj kao kralj sjedi moj malac.

Moje vam pripreme za more započnu nekih tjedan dana prije polaska. Zvuči glupo, ali to je jedini način da sve spakiram kako treba. Prvo krenem sa popisom stvari koje nikako ne smijem zaboraviti – zdravstvena, krema za sunčanje, šeširić, crveni autić, kantice, lopatice, romobil Hoppop koji je trenutno aaaapsolutni hit, aparat protiv komaraca i još ponešto…

23
Nakon toga krećem u shopping…kupujem neke stvari koje na moru možda neću moći naći pa bolje da se osiguram. Rukavice sa spidermenom, ručnik također (to je uz romobil trenutna opsesija), oni Nestle deserti od vanilije su obavezni, a i griz koji kuham kada baš ništa drugo neće jesti. Lizalice koje su u zadnjih mjesec dana broj jedan slatkiš (moram pronaći neko jumbo pakiranje) i omiljene tri slikovnice( Pepeljuga, Štrumpfovi i Pinokio). I da, ne daj Bože da zaboravim autić jurić...morala bi se kako god znam vratiti po njega. Mogu zaboraviti sve, ali ne i spomenuti autić. :)

Od tog silnog pakiranja i planiranja istog, na kraju mi se uvijek, ali baš uvijek stvori problem. I nikako da naučim lekciju. Potrpam i ono što treba i ono što ne treba. Na kraju svi vrtimo tri stvari koje nosimo, a ostalo čeka povratak kući. Da ne spominjem svoje cipele koje sam doslovno u krilu držala za vrijeme putovanja :) japanke bi bile sasvim dovoljne. :) ali ne, i opet ću ja ponoviti istu grešku…a valjda tako treba biti :)

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>