Pričamo i slušamo

Ana Pejic Riha

Moj sin zaista voli pričati. Za jednog trogodišnjaka čak i previše. On priča sa svima, pa čak i našim kućnim ljubimcima i plišanim igračkama.

11

Ne srami se odgovoriti na bilo koje pitanje, tko god da mu ga postavi. Mislim da neće znati čuvati tajne kad naraste! Ha, ha… On jednostavno voli svima reći sve. Najčešće pitanje koje mu u zadnje vrijeme svi postavljaju je naravno dali bi želio bracu ili seku uskoro. Iako se meni od toga doslovno diže kosa na glavi, on spremno odgovara: „Ne želim bracu ni seku!“ Naravno, mali lukavac je shvatio da uopće nije loše imati sve igračke samo za sebe, ne dijeliti mamu i tatu, bake i djedove… Onda ga ljudi pokušavaju uvjeriti kako je to lijepo imati malu bebu u kući, igrati se s njom i paziti je. „Bebe samo plaču!“ S tim obično završava raspravu, a ja se pitam odakle on zna da bebe samo plaču. Pitam ga odakle to zna. „Vidio sam u Pepi Pig kako beba George stalno plače!“ Puno smo naučili gledajući Pepu Pig, Traktora Toma i Mašu i medvjeda. Iznenadi me kad kaže: „Razmišljam nešto. Imam ideju!“

Tada sama sebe podsjećam da to dijete ima samo tri godine. Ponosna sam… Iako svakodnevno čitamo slikovnice, neke fraze može naučiti samo ako ih upotrijebimo u konkretnoj situaciji ili ih vidi na crtanom filmu i sam shvati što one znače. Nekad naravno krivo shvati što određena riječ znači pa se smijemo, a i on skupa s nama.

Razmišljam o tome da uskoro počnemo s učenjem engleskog jezika. Određene riječi zna jer ih je čuo gledajući crtić. Opet Pepa Pig naravno. Neku večer je jeo obično kuhano jaje i izjavio: „Mmmm tasty!“ Bilo mi je simpatično i smiješno ali sam shvatila da bi to „upijanje“ stranih riječi svakako trebali što prije iskoristiti! Kasnije te iste večeri sam mu rekla da ću mu pričati malo drugačiju priču prije spavanja. Pitao je dali ipak može biti priča o Pepi Pig. Naravno…

Dakle legli smo u krevet, a ja sam počela o dogodovštinama Pepe, ali na engleskom jeziku. Prema njegovom izrazu lica vidjela sam da većinu razumije. Bila je to dakako vrlo jednostavna priča i temeljena na crtanom filmu kojeg je pogledao puno puta, ali on je shvatio o čemu pričam. Zamislila sam se. Djeca su danas zaista blagoslovljena mogućnostima. Učenje stranih jezika, sport, ples, razne aktivnosti.. Ali treba ih pustiti da budu ono što jesu, da izaberu ono u čemu će uživati i biti dobri. Treba pratiti njihove interese, njihove male i velike talente i biti uz njih kad kreću u otkrivanje tog novog svijeta. Nečega što bi u budućnosti mogao biti njihov posao, njihov užitak, nešto u čemu će biti najbolji. Čeka nas veliki posao!

Sad je na njemu red da priča, a na meni je red da slušam. Krećemo malim koracima i nadamo se uspjehu!

MaMa Ana

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>