Prvo dijete, umor, nervoza, zbunjenost…i svekrva!

Ana Pejic Riha

heading_070313-shutterstock676395671

Ušla sam u neko razdoblje kada razmišljam o tome kako bi bilo lijepo postati mama još jednom predivnom malom stvorenju. Vjerojatno mi se zato po glavi često motaju sjećanja na prve mjesece sa mojom prekrasnom djevojčicom. Tako sam se sjetila i nekih osjećaja i događaja na koje i nisam ponosna.

Ne znam jesu li u pitanju bili hormoni, umor ili kombinacija, ali iako do tada nikada nisam imala problema sa svekrvom, kad sam rodila to se promijenilo. Priznajem, i moja mama mi je išla na živce, iako u nešto manjoj mjeri.
Popis stvari koje su me smetale bio je podugačak, ali o kakvim je nevažnim stvarima riječ, shvatila sam tek nedavno. Smetalo me na primjer što su i mama i sveki slagale bodije drugačije nego ja, pa sam onda nakon što bi one ispeglale i posložile stvari u ormar, bodije preslagivala na svoj način. Smetalo me kad bi me savjetovale, a savjet mi se ne bi svidio, smetalo me kad bi sveki uspoređivala moje dijete sa malim od šogija, a da ne govorim o savjetima o dojenju
To je naravno samo nekoliko primjera, istina je da su mi išle na živce veći dio vremena prvih par mjeseci i nisam si mogla pomoći. Sada kad razmišljam o tome, mješaju mi se osjećaji stida i nevjerice. Jednostavno ne mogu shvatiti što ženu, još iscrpljenu od poroda i prvih tjedana s malim djetetom, može natjerati da ponovno slaže već složene bodije, ali eto, baš to sam radila? Svaki put.
Ne znam znače li zaista tri godine koliko je prošlo od tog razdoblja toliko u životu, jesam li sad malo zrelija, mudrija, ali sljedeći put nadam se, stvari će biti drugačije. Umjesto da preslagujem bodije, s radošću i zahvalnošću prihvatit ću svaku pomoć koju mi ljudi oko mene ponude. Od skuhanog ručka, peglanja robe i čišćenja našeg doma. Umjesto da popravljam stvari koje nisu napravljene kako ih ja radim, prepustit ću se isključivo brizi za svoju obitelj i odmoru. Na savjetima koji se ne slažu s mojim mišljenjima i stavovima, ću zahvaliti i raditi po svome. Prošli put sam isto radila po svome, ali mi se tlak dizao od same činjenice da mi ih netko daje kad ih nisam tražila.
Mnogo vremena prvih tjedana nakon poroda bila sam nervozna, koliko od umora, nespavanja, privikavanja na novu životnu ulogu, toliko i zbog gubljenja živaca zbog potpuno nevažnih stvari. Zato sam si svečano obećala – drugi put bit ću smirena i uživati u pomoći drugih ljudi, posebno mojih dragih – mame i svekrve.

MaMa Nina

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>