Toksični roditelji

Ana Pejic Riha

Majka sam 15-mjesečne predivne djevojčice. Zapravo, sve majke će vam reći da ja njihovo dijete najljepše dijete koje još svijet nije vidio. Takve smo mi mame. :) Nemamo sposobnost uvidjeti nedostatke. Vjerujte mi, sve su bebe u početku malo “ružnjikave”, smežurane, neformirane… Kasnije se oblikuju te nježne, male glavice, trbuščić, ručice i nožice… ali mame odmah vide predivnu kreaciju koju su donijele na svijet i mogu satima gledati u svoje dijete. Kasnije, kad njihovo dijete bude sposobno prvi puta zagrabiti žlicom, ili složiti kockice veselju nema kraja, u najmanju ruku osjećaju kao da je njihovo dijete napravilo nešto vrlo korisno za napredak čovječanstva. :)

Zaljubljeni u malo biće, ne uviđaju uvijek  da je dijete tvrdoglavo ili silovito. Odnosno, vide, ali nemaju snage suočiti se sa suzama koje nisu ništa drugo, već znak samovolje. No, eto, osobno sam vrlo slaba na te krokodilske suze i tad joj ponavljam – neće moja beba pakiti (neće moja beba plakati). Beba više nije beba i beba koristi moju slabost, ali vjerujte, sve mame i tate su slabe na svoju djecu. Nije ni tada puno bolji. :) Tata ne diže ton (mama to nekad zna), tetoši je… igra se s njom. Ona je sretno dijete. Tijekom dana “ima posla”. Ne smijem(o) je taknuti, da je slučajno ne prekinemo u nekim od njenih aktivnosti, jer ona u ovoj fazi istražuje svijet… otvara ladice, vadi iz ormara, iz perilice za suđe..Sve ponavlja. Promatra. Usvaja znanja. Pokušava sama jesti (a ne zna još pravilno držati pribor za jelo).

I, sad kreće poanta ove priče… Svaka krajnost je sama po sebi loša, no mislim da krajnje treba razmisliti o ponašanju roditelja koje ću nazvati toksičnim.

  1. Zločesti komentari. Slušam neke mame koje govore svojoj djeci kad ne naprave nešto “savršeno”, prema njihovoj procjeni, kako su glupa.

Osobno bih istog momenta poslala roditelja koji je to izrekao na opservaciju i razgovor sa stručnom osobom. Napravimo li mi odrasli uvijek sve “savršeno” i tko je odredio ta pravila da uopće mora tako biti. Dijete nije robot, već ljudsko biće. Nastoji, trudi se, radi najbolje kako zna.. Nekad će učiniti lošije, nekad bolje. Dijete kad čuje da je glupo, čuje da nije dovoljno dobro i da ga roditelji ne vole.

Roditeljska ljubav bi trebala biti bezuvjetna. Dijete ne bi trebalo dobivati poruku roditelja da nije dovoljno dobro, priznato, uvaženo… Kako će se danas sutra postaviti prema vanjskom svijetu?!  Kako će vjerovati u svoje spsobnosti, kad je već kao maleno biće upilo da nije dovoljno dobro. Glup(a) si, nesposoban(na) si, smotan(a) si… zapitaju li se roditelji koji to rade što čine svojoj djeci?

Tu su još rečenice tipa nikad od tebe ništa, ti nikad ništa nećeš napraviti i sl. Za početak, jesu li ti roditelji napravili što su htjeli. Sumnjam. Jer da jesu, ne bi liječili frustracije na svojoj djeci.

Nisam stručna osoba, nisam kompetentna da vršim procjene i na temelju istih dijelim dijagnoze; ali zdrav razum mi govori da je takvo ponašanje vrlo štetno za psihu malih bića.

heading_100225-shutterstock245744651
Ti isto roditelji nek se zapitaju – imate li poštovanja prema svojoj djeci?! Ili mislite da ih ne treba poštivati, jer vi ste im dali život i samim time vam je sve dozvoljeno.

Da razriješimo, niste im vi dali život… Vama su oni darovani. Nije svim ljudima dano da imaju djecu. Pogledajte statistike. Pogledajte koliki parovi se liječe od neplodnosti. Da li bi se ti ljudi ponašali jednako kao vi, koji niste imali problema sa začećem, a ponašate se kao tirani.

Netko bi dao sve na svijetu da može postati roditelj, a vi koristite svoju ulogu kako biste liječili svoje frustracije na slabijem od sebe.

Dakako, ovaj tekst nikako nije ugodan. Ne slavi roditeljstvo samo po sebi. To što ste roditelj, ne znači da ste dobar roditelj. Kao što netko nužno nije dobar brat, rođak, poslodavac, radnik… To što imate ulogu, ne znači da ste dobra osoba.  Jeste li ikada preispitali svoja uvjerenja? Radite li na sebi? Znate li odgovor, zašto ste uopće postali majka/otac? Jeste li to zaista iz dubine svoje duše to htjeli, ili ste se napravili to da bi pokazali svijetu kako vi to možete?! Da, da, ima i toga… vjerujte!

Ne samo u roditeljstvu. Ljudi završavaju fakultete  da bi stekli ugled i znanje, a uopće se nisu htjeli baviti domenom koju su odabrali. Koga varate? Sebe, dragi moji… samo sebe. To vam je ono kad trudnice pišu po novinama da u se u rodilištu prema njima odnosili kao da su stoka. Zato što ljudi rade na mjestima na kojima ne žele biti, jer su ondje dospjeli iz krivih razloga.

Naravno, ovdje moram spomenuti da ima i predivnih liječnika. Ne želim da ispadne da u zdravstvu rade samo loši liječnici i bezdušni ljudi.

uopće ih ne interesira koliko svojim svađama i dramama frustriraju svoju djecu. Treba li tu još što dodati? Ne treba. Sve je rečeno i sve je jasno. Sebično. Da ne govorim da ti isti ljudi ne prihvaćaju razgovor sa stručnom osobom, ne traže pomoć i ništa ne mijenjaju.  Jel to pošteno prema djetetu/djeci. Nije.

Za početkom nazovimo to pravim imenom. Niste u odnosu radi djece, već radi sebe. Nemate “muda” otići,  ne znate tko biste bili bez drame i sl . Molim Vas, nemojte govoriti kako ostajete jer svojoj djeci želite dobro i želite da vam djeca žive s oba roditelja, jer vi svojoj djeci nanosite ogromnu štetu. Mislite li da djetetu/djeci činite uslugu što je svjedok stalnim svađama, prepucavanjima i sl. Kakvo je to odrastanje? Kako se ta djeca mogu osjećati sigurno. Kakvu poruku im šaljete?

  1. Ja sam autoritet i stoga sam uvijek u pravu. Da, baš! Tko je ovdje samovoljan? Razmišljate li ovako, ni vi sami niste odrasli. Nitko, baš nitko nije uvijek u pravu. Djetetu treba dati za pravo i ispričati se ako ste (smo) bili u krivu.
  2. Kontrola. Nemoguće je da roditelj malo “ne poludi”. Nismo uvijek u top formi, nekad smo i sami mrzovoljni. Možda imamo težak dan. I djeca imaju takve dane, baš kao i mi odrasli. Osobno nemam srca lupati po guzi, jer mi je žao i nisam za primjenu sile, no kad izgubim živce znam vikati. Naravno da to nije dobro niti za dijete, niti za mene. Pokušavam osvijestiti treutke kad izgubim živce i stanem na loptu. Ne kažem da mi to uvijek uspjeva, ali nastojim. Recimo, kako sam već spomenula n a početku teksta, uvijek sam bila slaba na njen plač. Sad stisnem zube i čekam da otplače. Osim ako nije plač koji dolazi zbog neke njene potrebe. Naravno da onda ne ignoriram. Nekad je to obično cendranje pred spavanje. Ona se tad sama umiri. Ne da da ju se tetoši i mazi, već se sama smiri.

Vjerojatno i sami imate slabe točke i ponekad vam popuste kočnice. Sve je to normalno. Pogotovo ako ste umorni i iscrpljeni. Zaista sam se od početka držala onih savjeta da spavam dok dijete spava. Zaista mislim da nije bitno da nam je kuća glanc čista, a da ja padam s nogu. Tako i moj muž, naravno, jer i on sudjeluje u kućanskim poslovima.

  1. Mnoge žene kažu kako ne žele pomoći muža, jer one će to bolje. Ma dajte, molim Vas. Manipulirate. Odbijaju pomoć a onda kukaju kako moraju sve same. Dakle, muškarac je sposoban raditi i hraniti obitelj, ali nije sposoban obaviti najobičniji kućanski posao. Oprostite, ali ja ne znam tko je tu lud?! Kao da se za to mora doktorirati, pa nije kompetentan. Svašta! Nemojte onda dramiti i histerizirati, kad ste svojevoljno odbili pomoć.

Ne kažem da sam ja majka bez mane, da moj muž ne griješi i da smo mi super bića koja znamo sve kako i kad što treba. No gledajući zdravorazumski, svi znamo da kritizerstvo ne donosi ništa dobro. Ono što ja želim svom djetetu, želim i drugoj djeci. Da rastu radosno, da dobiju podršku i ljubav i da uvijek smiju biti ono što jesu. Znamo da život nije bajka, i ako nemaju  sigurnost i potporu u roditeljima, ako ne odrastu s porukom da su vrijedni, znate li što će se dogoditi?! Tražit će ljubav drugdje, na krive načine.. tražit će tuđe osmjehe i odobravanje…zaplitat će se u lošim odnosima. Biti roditelj je najteža zadaća, ali mi dužni smo svojoj djeci dati najbolje od sebe i naučiti ih kako da odrastu u zdrave ljude sposobne za život, a to sigurn nećemo učiniti ponižavanjem, kritiziranjem, uvredama i slično;  već ljubavlju, pohvalom (kad je zaslužena) i prihvaćenjem.

MaMa Rahela

Više tekstova MaMe Rahele pročitajte na njenoj stranici Inspirational Woman.

One Comment

  1. January 18, 2016 at 1:24 pm

    […] Toksični roditelji […]

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>