Toyota Verso, obiteljski transformer!

Categories:Blog, Blog Mirne Maras
admin

– Kakav auto voziš? – Crveni! – Ma ne, nisam na to mislio.

– Aha, pa da, zapravo je metalik crveni. Sa srebrnim onim, kako se zove, na kotačima, i velikim retrovizorom tako da si mogu popravit’ frizuru i naslonom za ruku da mogu lakirat’ nokte kad zapnem u gužvi. I stavljat’ status na fejsu usput. Ma super je, kad ti velim.

Dobro, sad kad smo dostojno odali počast ženama koje ne razlikuju kiler, gefufnu i cincilator, a bome nemaju pojma ni što bi zaboga bili kugelageri, fus rasteri i kataklinkeri  (dakle i meni, a lako moguće i vama), vratimo se prosječnoj ženi-vozaču, koja ipak nije nesreća na četiri kotača niti ne obavlja gore navedene frizirajuće-lakirajuće radnje za volanom. I još je pritom mama (dakle opet meni, a lako moguće i vama). Daleko od toga da nama ženama limeni ljubimac služi samo kao prijevozno sredstvo – ipak je riječ o svojevrsnom statusnom simbolu i stoga je i te kako bitno koje je boje i da li je “ono na kotačima” (naime felga iliti naplatak, naravno da znam kako se to zove) usklađeno sa ostatkom dizajna. Ali, bez ikakve dileme nismo toliko površne da nam je samo to bitno, osobito jednom kada postanemo mame.

U trenutku kada žena sazna da će postati majka, iznenada joj se glavnom počnu rojiti neki neobični pojmovi. Dominiraju “sigurnost”, “pouzdanost”, “povjerenje”, “praktičnost”… Obitelj. I ti se isti pojmovi učestalo motaju po glavi o čemu god se pričalo, pa tako i o automobilima. Odjednom karakteristike kao što je automatik, navigacija, kamera za vožnju u rikverc, prostrana unutrašnjost i mnoštvo spremišnog prostora postaju strašno bitne.

Iako se mnogi automobili rado nazivaju obiteljskima, mene je recimo oduševila Toyota Verso. Činjenica što je automatik, ima navigaciju i kameru za rikverc-vožnju itekako olakšava vožnju s malcem na stražnjem sjedalu jer, iako ne fejsam niti ne twittam dok vozim, ipak često provjeravam je li se slučajno izvukao iz autosjedalice, pa mu dodajem sokić, pa grickalice… Osobito ako je riječ o dužem putu. I zato mi je važno da mi je vožnja maksimalno pojednostavljena, kao što je, vjerujem, važno većini roditelja (i tatama, da, čak i kada tvrde da su se rodili s vozačkom, hmmm…).

Super su mi i neke domišljate sitnice, tipa skriveni spremišni prostori ispod prednjeg sjedala, u podu ispred stražnjeg sjedala, u bunkeru… U njima se uvijek nađe poneka zaostala igračka iz prethodne vožnje, ili pak dođu kao naručeni kad kronično pofali prostora pred odlazak na godišnji. Da ni ne spominjem činjenicu da u njega stane čak sedam osoba, ili se pak spuštanjem sjedala u trenu iz mini-busa pretvara u mini-kombić… Da, vjerojatno ništa od navedenog nije službeni izlaz, ali to je manje bitno kad tegliš novu hranilicu/hladnjak/bicikl ili pak gomilu djece iz igraone.

U tom trenutku ionako ti se čini da se voziš u obiteljskom super kul ransformeru i spremaš se spasiti svijet! Aaaa naravno, naaaravnooo da taj transformer ima i super kul dizajn, pa onda još i nešto što se zove Touch & Go navigacijski sustav sa kompletnim zemljovidima, prikazom/slanjem SMS poruka, prikazom fotografija preko USB sučelja… I par opcijskih aplikacija, ono, zlu ne trebalo, tipa Twitter, prikaz cijena goriva, vremenske prognoze i informacija o parkiranju. Transformer, kad vam kažem. Obiteljski transformer. Sa Supermamom za volanom.

P.S. A još je i metalik crveni sa srebnim felgama, velikim retrovizorom i naslonom za ruku, a bome mu štimaju i svi kugelageri, fus rasteri i kataklinkeri, baš kao i kiler, gefufna i cincilator. Pouzdan je to momak, čist’ da znate reći ako vas mehaničar pita.

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>