Zašto me moje dijete ne sluša? 5 razloga i riješenja

Martina Milotic

“Moja me djeca ne slušaju”. “Moja su djeca neposlušna”. “Zašto me moje dijete ne želi poslušati”?

Svi roditelji u nekom trenutku nađu se pred “zidom” i čini im se da se o njega odbijaju svi zahtjevi, molbe i roditeljska “naređenja”. Evo pet najčešćih razloga zašto djeca ponekad ne slušaju svoje roditelje, kao i riješenja za iste situacije.

shutterstock_85839799[1]

  1. Ponekad vaše riječi ne dopiru do njih jer su previše uzrujani, ljutiti, tužni ili nervozni. Svaki put kada je dijete previše obuzeto osjećajima, vi morate znati kontrolirati svoje. Pomoći će ako budete mirni i svojim primjerom pokažete djetetu kako se nositi s emocijama. Verbalizirajte svoje osjećaje i potaknite dijete da učini isto, a kada ga navedete na razgovor, dalje će biti lakše.
  2. Znaju da ćete im dati do znanja kada bude krajnje vrijeme, pa odugovlače koliko mogu. Drugim riječima, znaju da ćete im stoput ponoviti prije nego povisite glas, a isto tako znaju i da se u međuvremenu mogu još malo provući s onim što rade. Riješenje je jednostavno: recite samo jednom. Postavite jasne granice i nemojte dozvoliti da se razvuku. Primjerice, recite (ili napišite kao kućno pravilo): Možete se ići igrati van nakon što pospremite igračke u sobi. Bez iznimki.
  3. Udubljeni su u igru, toliko da vas uopće ne primjećuju. To i nije toliko teško za shvatiti – koliko ste puta čitali dobru knjigu ili se udubili u posao toliko da niste primijetili da vam se netko obraća? Ponekad, kada se bavite nečime jako zanimljivim ili važnim, nije lako odmah se prabaciti na nešto sljedeće, osobito ako to ni ne želite. Kada vidite da vam se dijete udubilo u igru, priđite mu nježno, mirno i bez strogog tona. Dotaknite dijete, uspostavite kontakt očima i, ako možete, dajte mu par minuta da dovrši ono što radi. Primjerice, ako slaže lego kockice, čučnite kraj njega i recite nešto poput: Sjajan ti je taj neboder kojeg gradiš. Uskoro je vrijeme za spavanje, zato napravi još tri kata pa spremi kockice, čekam te u kupaoni.
  4. “Neću” ili “nećeš mi ti govoriti što da radim”! Takav direktan neposluh može roditeljima osobito teško pasti, ali često je jednostavno stvar u djetetovoj želji da stekne nešto više kontrole. Nitko ne voli kada mu se naređuje i kada ne može sam odlučivati, stoga djetetu doista pokušajte dati više slobode. Naravno, pravila i dalje moraju postojati, ali možete mu dati izbor. Primjerice, ako je vrijeme za spavanje u 20 sati, umjesto da kažete “idemo na spavanje”, pokušajte s “vrijeme je za spavanje. Želiš sam izabrati pidžamu, ili želiš da ti je ja izaberem?”.
  5. Previše im je. Ponekad u razgovorima koristimo previše riječi, previše gestikuliramo i previše tražimo. Znate li onaj osjećaj kada vam netko na stranom jeziku kojeg jedva govorite objašnjava kako doći do nekog mjesta? Negdje po putu shvatite da nikakve koristi od njegovih uputa pa se isključite i u svojoj glavi već tražite drugo riješenje. Sličan osjećaj imaju i djeca kada ih zatrpate viškom “odraslih” riječi i zahtjeva. Umjesto toga, izrazite se sa što manje riječi, objasnite kratko i jasno što želite i zašto je to važno. Kada su u pitanju starija djeca i veća količina obaveza, napravite popis. Sjetite se svog supruga kada ga šaljete u trgovinu: sve ono što vi imate na umu on vjerojatno neće zapamtiti osim ako mu ne zapišete – slično je i s mališanima.

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>