Žena u ženskom svijetu

admin

Ona je savršena: na pragu devetog mjeseca trudnoće nema grama sala, noge su joj vitke, rit stoji k’o skelom podboltana, nema nijedne strije, ne muči je žgaravica, a još se drznula i slikati se u donjem rublju i fotke staviti na fejs. Nije prošlo ni pet minuta prije nego li ju je zapljusnuo val ženske mržnje.

Prostakuša, raspuštenica, u trudnoći se slikala u donjem rublju! Sramota. Trebala bi imati barem 10 kila viška, čupavu gnijezdoliku čubu na glavi, podočnjake do Kine, hormonalne ispade smijeha i suza, vene nalik na pritoke Dunava i slonovski natečena stopala. I sjediti doma i čuvati bebu, a ne vucarati dupe okolo i naslikavati se po fejsu. Nije lako ženama u muškom svijetu, ali nije bome ni ženama u ženskom svijetu. Nedajbože da si drugačija, pametnija, ambicioznija, samouvjerenija ili, božesačuvaj, ljepša od ostalih. A najgore su one s najboljim genima, te su garant kurve, jadna li im majka!

heading_090904-shutterstock573980981

Osobno ne poznajem nijednu kurvu, fufu, kurabu ili sličnu iz te branše. Poznajem neke fantastične, nevjerojatne, prelijepe žene, na koje su neke druge vjerojatno ljubomorne.

Moja J. je upravo ušla u treće tromjesječje, iza sebe ima karijeru novinarke, nevjerojatno je kreativna i dok čuva trudnoću, paralelno radi na dva svoja (uspješna!) projekta. Jedan je https://www.facebook.com/pages/MrBear/290934757744736?fref=ts, ako vam se šeće po fejsu. Osim što je poduzetnica i umjetnica, usput je i mama, žena, domaćica, prijateljica, jedna od onih koje valjda možeš nazvati i usred noći ako treba. Možda se neće javiti odmah jer je kronično neispavana, ali javit će se. Čim bude mogla. O da, i nesanici unatoč, prelijepa je, također.

A. je jedna skroz šarena cura, žena, majka i da – kraljica, koja je jednog dana od*ebala dosadan posao u velikom trgovačkom lancu, sve riskirala i uložila u sebe. Naravno da joj je uspjelo, kad ima ruke koje čuda rade. Eno je isto na Fejsu, skriva se pod imenom Kikić Butikić: https://www.facebook.com/kikicbutikic?fref=ts. A. fantastično vrti hulahop, ima ono nešto što ples pretvara u umjetnost, obožava putovanja (upravo se sprema u Dubai) i izluđuje mene, jer – baš kao i ja – misli da je uvijek u pravu. Normalno da nije, ja sam uvijek u pravu. Stvarno. Zato su nam babinjak-kave uvijek zanimljive. A. je i mama predivne djevojčice, prve koja se rodila u tom našem babinjaku, pa smo je gledale kao malog vanzemaljca i bojale se uzeti je u naručje. S dobrim razlogom, umalo nam je ispala. O da, i naravno da su i njih dvije također prelijepe, kakve bi bile nego prelijepe.

Moja druga J. je završila dva, tri, ne znam ni ja više koliko fakulteta. Sama ih je financirala, radila noću, studirala danju, učila i volontirala i putovala u međuvremenu – ne pitaj me kad ni kako. Pa si je malo izborila neke francuske stipendije i živjela u Parizu, pisala, pisala i još pisala, sve dok nije zaradila nominaciju za Europsku novinarsku nagradu, i to fantastičnim tekstom o virđinama i burrneshama u Albaniji, Crnoj Gori i na Kosovu. Priču joj je prenio Guardian (evo je ovdje: http://www.theguardian.com/world/2014/aug/05/women-celibacy-oath-men-rights-albania), a ja valjda nikad nisam bila ponosnija na nju, iako je poznajem iz vremena kad smo igrale ledene babe po školskim igralištima i snimale si najdraže pjesme na kazete. Trebam li reći da je i J. prelijepa?

Poznajem i jednu M., čiju objavu na Fejsu čekam kao ozebao sunce, jer me uvijek nasmije i rasplače. I ona je novinarka i mama jedne prelijepe djevojčice, a rođena je s onim čarobnim darom koji sve što se u ovom čađavom životu dogodi uspijeva pretvoriti u zlato. Nema čarobni štapić, ali ima olovku i papir, a što li piše… Uguglaj “Neprocjenjivo”, provjeri sama. Nikad se nismo upoznale, ali imam osjećaj da mi je prijateljica, jer uvijek pogodi ono jedno osjetljivo mjesto. Prelijepa je, da.

A onda je tu i jedna druga M., velika, najveća žena i majka. Od onih kakve se kuju pod gomilom životnog tereta, kada se sve nesreće spuste na ženska pleća, a ona ne pokleknu ni kada ih pogodi bolest, bolest, još malo bolesti… i smrt. Ne bilo čija, nego njene prelijepe male djevojčice. Ni M. ne poznajem uživo, ali što uopće uživo znači? Poznajem širinu duše i veličinu njenog srca, pokopanog puno, puno prerano, na dječjem groblju, okupanog majčinim suzama. Poznajem je. Divim joj se. I kažem vam, lijepa je kako žena samo može biti.

Kladim se da i ti poznaješ neke fantastične žene, velike, najveće. Neke imaju flajdu i viklere u kosi, neke imaju podočnjake, neke su kronično umorne i padaju s nogu kad nitko ne gleda, jer ostatak dana brinu… Za djecu, muževe, svekrve, kućne ljubimce… Sve. Druge su uvijek maksimalno dotjerane, briljiraju u poslu ili pak nose sva četiri kantuna kuće na dlanu.

Na 8. mart, i 9. mart, i sve martove, aprile, majeve i kojegod, sjetite se jedne svoje fantastične prijateljice i recite joj da je divna. Kao žena ženi, bez zavisti, gorčine i skrivenih motiva.  Drage moje fantastične, prelijepe žene, svih oblina, veličina i boja, sretan vam svima 10. mart!

Martina Milotić

Leave a Reply

Name*
Email*
Url
Your message*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>